Messer - Global Site - Gase und Know-how für ihren Erfolg.
 

Kisik

Svi oni koji rade ili rukuju sa kisikom moraju biti stručno obučeni. Obavezno je poznavati izlazi  za brzo napuštanje objekta i mjesta na kojima se nalaze protivpožarni aparati.

Uputstva za rad i rukovanje kisikom moraju biti vidno istaknuta.

Svi dijelovi koji dolaze u dodir sa kisikom moraju se održavati tako da ne dođu u dodir sa uljem i mastima, masnim krpama za čišćenje ili masnim prstima.

Pri radu sa kisikom ne smije se nositi  odijelo uprljano mastima ili uljima jer može da se zapali samo od sebe.

Za odmašćivanje aparature ili drugih dijelova koristiti samo propisan rastvarač. Ostatak sredstva za odmašćivanje se mora oduvati vazduhom ili dušikom. Kisik se ne smije skladištiti sa lako zapaljivim, eksplozivnim ili samozapaljivim materijalima.

U prostorijama u kojima se kisik skladišti ili primjenjuje, treba držati samo za pogon potrebne zapaljive materijale, kao što je ulje za podmazivanje.

Rezervoari, uređaji i vodovi za tečni kisik i kisik u plinovitoj fazi, u kojima vlada radni pritisak viši od 1 bar, ne smiju u unutrašnjosti sadržavati zapaljive materije, a unutrašnje strane se ne smiju bojiti.

Pod u predjelu pretakačkog mjesta za tečni kisik ne smije biti izrađen od zapaljivog materijala (na primjer od asfalta), mora biti bez fuga i ne smije biti porozan.

Pri rukovanju sa tečnim kisikom postoji opasnost od smrzavanja i treba izbjegavati svaki kontakt kože i kisika. U ovom slučaju treba obavezno nositi zaštitne rukavice i zaštitne naočale.

Zabranjena je upotreba kisika za obogaćenje i poboljšanje vazduha za disanje, kao i za naduvavanje predmeta od gume. Čisti kisik se može primjenjivati samo za medicinske potrebe i ronilačku opremu, ali sa posebnim dozirnim elmentima u posebno pripremljenim bocama za kisik.

Kisik se ne smije upotrebljavati tamo gdje se primjenjuje vazduh pod pritiskom, na primjer za prskanje boje, pri pokretanju motora, za oduvavanje opiljaka, prašine i sl., te za čišćenje odijela izduvavanjem.

Kisik se ne smije upotrebljavati za pražnjenje pod pritiskom, kao transportno sredstvo, za probu pod pritiskom rezervoara i kao «gasni jastuk» u rezervoarima za tečnost. Prostorije u kojima pri kvarovima na postrojenju ili pri normalnoj upotrebi može da dođe do povećane koncentracije,  moraju se ventilirati na takav način da se ne smije znatno povećati koncentracija kisika u prostoriji.

U prostorijama u kojima se računa obogaćenje vazduha kisikom, ne smiju se izvoditi požarno opasni radovi (zavarivanje, sječenje, lemljenje) prije no što se izvede potpuna ventilacija prostorije.

Za borbu protiv požara i gašenje zapaljenih odijela, moraju se, u blizini mjesta izloženih opasnosti od požara, unaprijed pripremiti protivpožarni aparati. Za tu svrhu predviđeni su aparati sa suhim sredstvima za gašenje, ugljen-dioksidom ili dušikom kao pogonskim sredstvom, vodenim prskalicama, tuševima ili sa pouzdanim posudama sa vodom. Ovi uređaji moraju biti lako dostupni i vidno označeni. Preporučuje se i da posude za zaštitu od prljanja budu poklopljene plastičnim poklopcem. Protivpožarni aparati se moraju održavati u pripravnom stanju i najmanje jednom godišnje ispitati. Oznaka datuma i vrste probe mora stajati na protivpožarnom uređaju.

Pri gorenju odjeće neophodno je što brže gašenje pod vodenim mlazom ili tušem, odnosno u vodenoj kadi. U slučaju opasnosti, požar se može gasiti valjanjem na podu ili tlu, ili prekrivanjem i umotavanjem zapaljene osobe ćebetom, prekrivačem i sl. Trčanje sa zapaljenim odijelom treba spriječiti pod svakim uslovima.

U zatvorenom i otvorenom prostoru gdje se manipuliše ili radi sa tečnim ili plinovitim kisikom, zabranjuje se pušenje i upotreba otvorenog plamena.

Odijelo koje sadrži kisik mora se promijeniti ili temeljno provjetriti prije nego što s njim dođete u blizinu otvorenog plamena ili zapalite cigaretu. Potrebno je voditi računa i o činjenici da se kisik dugo zadržava u donjem vešu.

Ormari sa gardarobom se ne smiju smještati u prostorijama u kojima se može računati sa obogaćenim kisikom. Oni moraju biti takvi da se odjeća može objesiti i dobro provjetriti.

Armatura za kisik koja se otvara ili zatvara ručno, mora se lagano otvarati.

Armatura za kisik koja se rijetko upotrebljava (zatvara ili otvara) mora se s vremena na vrijeme ispitati.

Armatura, cjevovodi za kisik, rezervoari i aparati moraju se redovno čistiti od ulja.

Pri montaži i opravci armature i cjevovoda mogu se primjenjivati samo podesni i ispitani materijali za zaptivače.

Po izvršenoj montaži cjevovoda za kisik, vrši se proba nepropusnosti instalacije. Proba na nepropusnost se vrši plinovitim kisikom pod pritiskom koji je 1,2 puta viši od radnog. Pritisak se mjeri specijanim manometrima za kisik koji ne smiju imati dijelove podmazane uljem ili mastima. Ispitivanje je uspješno ako poslije 30 minuta od  izjednačenja temperature, pritisak ostane nepromjenjen još 30 minuta.

Rezervoari za tečni kisik se smiju puniti samo do označenog nivoa (nivo je označen crvenom crtom), a prepunjen rezervoar se odmah mora isprazniti do predviđenog i označenog nivoa. Pri pretakanju tečnog kisika iz transportnog rezervoara u isparivač ili stabilne rezervoare u slobodnom prostoru, potrebno je na mjestima moguće opasnosti postaviti natpise sa opomenama o zabrani pušenja, nedozvoljenom prilazu sa otvorenim plamenom, itd.

Za vrijeme pretakanja tečnog kisika motori prevoznog sredstva moraju biti ugašeni. Pretakanje se mora vršiti uz neprekidni nadzor. Također treba izbjegavati boravak i zadržavanje u zoni isparavanja kisika.

Vagoni cisterne ili autocisterne moraju se prije punjenja ili istakanja osigurati od eventualnog pomjeranja i prolaska drugih vozila. Vagoni cisterne se moraju najprije osloboditi od kompozicije.

Kisik koji se upotrebljava u medicinske svrhe mora se puniti u posebno označene boce koje ne smiju imati nikakvog mirisa.