Ugljen-dioksid
Ugljendioksid nije toksičan, ne gori niti potpomaže gorenje, ali nagomilan u prostoriji uslijed istiskivanja kisika može da dovede do prekida disanja. Duže izlaganje povećanim koncentracijama ugljendioksida izaziva osjećaj iscrpljenosti i intenzivnu glavobolju. Pošto je ugljendioksid znatno teži od vazduha, pri curenju iz instalacije ili suda on ispunjava prostoriju odozdo pa bi zbog toga ventilacioni otvori u prostorijama gdje postoji mogućnost nagomilavanja ugljendioksida, trebali biti postavljeni bliže podu prostorije. Naročito opasna mjesta predstavljaju udubljenja (kanali, šahtovi i sl.), jer se u njima plin najprije nagomilava. U takve prostore, ukoliko postoji sumnja da su ispunjeni ugljendioksidom, ne treba ulaziti bez specijalnog aparata za disanje, a jedno lice treba uvijek ostati napolju radi kontrole kod eventualnog priticanja u pomoć.
Pri radu sa bocama treba znati da se plin u njima nalazi pod velikim pritiskom i zbog toga njima treba pažljivo rukovati.
Pri ispuštanju ugljendioksida iz boca u kojima je on uvijek u tečnom stanju, potrebno je voditi računa da se ne ispušta više od 1/12 sadržaja boce na sat, jer pri potrošnji plina iz boce tečni ugljendioksid isparava oduzimajući toplotu iz okolne sredine. Pri većim brzinama može doći do zaleđivanja boce i ventila, a opadanje pritiska u boci je siguran znak da je do toga došlo.
Takvu bocu treba isključiti i ostaviti jedno vrijeme van upotrebe da bi došlo do izjednačenja temperature sa okolinom. Najpogodnija brzina ispuštanja plina iz boce je 2 kg/sat.
Minimalan pritisak u boci ne smije biti ispod 0,5 bara, jer prilikom otvaranja ventila postoji opasnost uvlačenja vazduha u bocu.
Ako dođe do zamrzavanja instalacije, odmrzavanje se smije vršiti toplom i hladnom vodom, vazduhom, parom ili posredno zagrijanim krpama/predmetima, sunđerom i sl. Upotreba plamena usijanih ili pregrijanih predmeta nije dozvoljena. Mora se vršiti provjera zaptivnih spojeva, što se radi sapunicom ili specijalnim sredstvima za te svrhe. Sudove i instalaciju treba čuvati od mehaničkih oštećenja i dejstava nagrizajućih ili korozivnih materija. Spriječiti povređivanje radnika od pada ili kotrljanja sudova. Boca koja nije u upotrebi i nije priključena na instalaciju mora imati zatvoren ventil i postavljenu zaštitnu kapu. Upotrebljavati samo ispravne sudove sa važećim rokom ispitivanja. Ventilima rukovati pažljivo. Sprovesti propisnu gromobransku zaštitu.
Potencijana opasnost od gušenja mora biti stalno prisutna u svijesti radnika koji rade sa ovim plinom, naročito sa suhim ledom. Jedan kilogram suhog leda daje približno 0,5 m3 plina i ako se skladište suhog leda ne provjetrava, a postoje uslovi za sublimaciju, dolazi do povećane količine ugljendioksida i stvaranja opasne koncentracije u vazduhu. Ugljendioksid je teži od vazduha, pa su njegove koncentracije veće u nižim slojevima. U slučaju gubljenja svijesti, osoba pada na pod koji je pokriven slojevima koncentracije ugljendiksida. Zbog toga se preporučuje da uvijek kada se ulazi u takva neventilisana skladišta, bude prisutan pratilac. U skladištu suhog leda treba da postoji boca sa aparatom za disanje, sa rezervom za najmanje pola sata za slučaj potrebe davanja pomoći. Pri rukovanju suhim ledom potrebno je nositi lična zaštitna sredstva i to:
• rukavice, za zaštitu ruku od smrzavanja,
• zaštitnu obuću, za zaštitu nogu od pada blokova suhog leda.
Pri lomljenju blokova suhog leda treba ih uviti u pogodan omotač kako bi se spriječilo razlijetanje klizavih parčića po radnoj prostoriji.
Blokovi suhog leda ne smiju se prevoziti u kabini kamiona, jer dolazi do stvaranja znatne koncentracije CO2 uslijed sublimacije, naročito kada je ograničeno provjetravanje. Isto tako, suhi led ne smije se upotrebljavati u vozilima ako je vozačeva kabina sastavni dio tovarnog prostora, ako se vrata automatski zatvaraju ili ako nema mogućnosti da se vrata otvore iznutra. Prije nego što se uđe u prostor gdje se koristio suhi led kao rashladno sredstvo, vrata se moraju širom otvoriti i učvrstiti u otvorenom položaju dovoljno dugo da se prostor provjetri. Ako parčići suhog leda dospiju u staklenu bocu sa vodom ili zatvoreni kontejner, razvija se visoki pritisak koji može razoriti zatvorenu posudu. Svaki sud u kome se drži suhi led mora biti konstruisan da podnese pritisak koji može u njemu nastati, ili mora imati sigurnosni ventil koji održava pritisak u sudu na određenoj vrijednosti. Ukoliko dođe do udisanja povećane koncentracije ugljendioksida, unesrećenog treba iznijeti na čist vazduh, utopliti ga pomoću ćebadi i, ako dođe do poboljšanja, dati mu kisik iz zato predviđene boce pod nadzorom kvalifikovane osobe. Kada se uspostavi normalno disanje, treba potražiti hitnu medicinsku pomoć radi pregleda pacijenta. Dalji tretman obično nije potreban. Ako je disanje prestalo, unesrećenog treba utopliti sa ćebadima i pokušati sa vještačkim disanjem, najbolje pomoću aparata sa kisikom pod kontrolom kvalifikovane osobe. Tražiti hitnu medicinsku pomoć. Ako pri rukovanju suhim ledom dođe do pojave promrzlina, treba izbjegavati trljanje promrzle kože. Promrzline zaštiti i utopliti prekrivanjem čistom odjećom i potražiti hitnu medicinsku pomoć.
